Svjesnost. Jesmo li svjesni svojeg života? Stvarno svjesni! Ne samo u trenucima meditiranja, šoka, nečeg što nas zaustavlja i doslovce natjera da budemo prisutni ovdje i sada, ili ćemo imati posljedice svoje neprisutnosti. Govorim o dobrovoljnoj, svjesnoj, lucidnoj odluci biti prisutan u ovom, u svakom momentu svojeg života i donositi odluke na temelju te prisutnosti. Ne pasivno! Prisutno! Sto posto prisutno ovdje i sada!

Moram reći da to nije istina za većinu ljudi. Mnogo odluka se donosi iz straha. Straha za svoj život. Ima mnogo ljudi na Zemlji koji donose svoje odluke upravo iz straha za svoj život. To se čak i ne može nazvati odlukama. Jer to zapravo nisu njihove odluke. To su odluke instinkta za preživljavanje a ne njihove svijesti.

Ali vi, oni koji živite u svijetu u kojem ste stvarno u mogućnosti donositi odluke o svojim životima ... jeste li svjesni njih? Jeste li svjesni da imate taj privilegij svaki dan iznova i iznova donositi odluke? Ili smatrate to kaznom, svojim križem, teretom? „Bože, zašto ja opet moram nositi taj teret? Zašto sam primoran donijeti tu odluku? Teško mi je! Zašto mi tjeraš na to? To je okrutno! Ja to ne mogu! Ja to ne želim! Neka netko olakša moj teret i donese odluku umjesto mene! To bi bilo tako sjajno - malo ne razmišljati o ničemu i prepustiti drugima da donosi odluke umjesto mene. Kakvo olakšanje! Koliko bi život bio lijep da ovo ne moram.“

Siguran sam da u ovom trenutku teret donošenja odluka vama se više ne čini toliko težak. Stvar je u perspektivi.

Svaka duša na ovom svijetu je donijela odluku da će se roditi u onim uvjetima u kojima se to i dogodilo. Svaka duša na ovom svijetu je (prije rođenja) donijela odluku o razini odgovornosti koju hoće preuzeti u ovom životu. Svaka duša svojim rođenjem je odlučila da će u određenom trenutku u svojem životu donijeti odluku. I ta odluka će odrediti kojim putem će njezin život nastaviti. Ti putevi su bezbrojni. A vi kao duše određujete kojem ćete ići. I to znači da Mjesto Na Kojem Ste Sada Je Rezultat Vaših Odluka. A mjesto na kojem ćete biti sutra također je rezultat vaših odluka. Imate izbor. Jeste li svjesni da svaki, baš svaki, dan imate izbor?

Mač. Mač je u rukama ljudi odlučnih da se bore sa tamom. Tamom u dušama, u mislima. A to uključuje svoju dušu i svoje misli. To je najteže – priznati da u tvojoj duši postoje tamni zakutci, u kojima čučaju tamne misli, sumnje, strahovi, niske želje, zablude, očaj, nevjera, oholost, odustajanje. Odustati se može od mnogo toga: od sebe, od svojeg puta, od ljubavi. Od ljubavi prema bližnjem, prema sebi, prema životu u svim njegovim manifestacijama, prema Bogu.

Mnogo ljudi govore da vole Boga, da su mu predani, da mu služe, da vjeruju. Ali to su samo riječi. Isprazne riječi koji nemaju ništa iza sebe. Te riječi izgovaraju se lako, samo izlaze iz usta bez da imaju snagu u sebi, samo lepršaju kao leptiri u pokušaju da nekoga zadive. Kao da iskreno srce ne može prepoznati tu varku. Kao da čisti pogled ne može uvidjeti tu laž, to pritvorstvo, tu glumu, predstavu namijenjenu sličnim dušama, koji također žive u toj laži, prividu vjere i povjerenja u Boga. I onda plešću jedni drugima, čestitajući na sjajnoj glumi, na dobro odigranim ulogama. I glumce i gledalište su zadovoljni.

Ali iskrena srca se ne mogu prevariti. Oči koje vide istinu nemaju na sebi mrenu koristoljublja, koja bi njima pomutila vid. Čiste duše koje su povezane s Bogom na najčišći način ne daju se prevariti. One vide.

Duša koje vide svijet onakvim kakav on jest nije mnogo. Duša koje ne razumiju svijet u potpunosti, ali ipak vjeruju, je nešto više. I na takvim dušama je budućnost ovog svijeta. Jer onaj koji traži svjetlost, pronaći će nju kad tad. Onom tko traži svjetlost, ona će se otkrivati postupno – dan po dan, sve više i više – do mjere koju duša sposobna prihvatiti, razumjeti u skladu sa svojim nivoom razvoja. Svi će pronaći svoju svjetlost. Potrebno samo imati čisto srce i otvoreni um.

Otvorite oči – pogledajte oko sebe! Načulite uši – poslušajte! Jesu li riječi koje čujete iskrene? Jesu li riječi koje VI izgovarate istinite? Je li ono što ste izgovarili nekom pomoglo, zaliječilo nečiju ranu, pružilo podršku, izrazilo ljubav? Je li u skladu s božanskim zakonima? Jeste li blagi prema drugima i prema sebi? Progovara li kroz vas ljubav? Znajući da svi smo dio Boga, biste li se posramili riječi koji izlaze iz vaših usta ili bili ponosni jer služe Njemu? Zapitajte se – jesam li svojim riječima upravo učinio svijet boljim mjestom?

Greške su prisutne u životu svakog čovjeka. Neizbježne su. One su neizostavni dio svakog postojanja u tjelesnom obliku. Greške nas uče tome tko smo, jesmo li na pravom putu, znamo li kamo idemo i kojim putem želimo tamo stići. Greške su dobrodošle jer su svojevrsni putokazi, mjesta na kojima se zaustavljaš i razmišljaš – kuda ja želim krenuti i na koji način želim nastaviti svoje putovanje. Volite svoje greške, cijenite njih jer su veliki učitelji. Učitelji kojih treba pažljivo slušati ako želiš nešto naučiti.

Nemaran učenik nije sklon ikoga slušati – samo trči životom ne osvrćući se, tu i tamo se sudari s drugima, okrivi sve naokolo za svoju boljku i nastavi trčati ne obazirajući se na znakove na svojem putu. Koga će kriviti kad ga život dovedi u slijepu ulicu? Boga? Druge ljude? Okolnosti? Cijeli svijet? Svjetski poredak?

Treba znati zastati, zaustaviti se, razmisliti – što ja to radim? Je li to što radim ispravno? Postupam li s ljubavlju prema sebi i drugima? Jesam li najbolja verzija sebe u ovom momentu? Što sam naučio iz svojih pogrešaka? Jesam li se promijenio od tada? Jesam li zahvalio preprekama na putu na njihovim poukama? Jesam li...?

Putevi. Putevi kojima idemo su naš izbor. Izbor Duše, a onda izbor Ega i Nižeg Ja. Kombinacija tih izbora čini životni put čovjeka. Na nama je svaki dan kojim ćemo putem krenuti. Ne mora to biti nešto veliko. Svakodnevna mala odluka je odluka – popločuje put kamen po kamen. O tome kakav kamen staviš sebe pod noge ovisit će koliko daleko ćeš stići na svojem zacrtanom putu. Ili ćeš skrenuti, ili uplašite se i ukopati na mjestu, onemoćan da kreneš dalje. Tako se putuje putem zvanom život.

Prođi svoj put hrabro. Ne boj se sanjati, ne boj se bacati pokoji kamen tako daleko da jedva možeš ga dosegnuti. Usudi se skočiti! Isplati se. Osjetit ćeš polet i sreću koji se ne mogu dobiti sigurnim tapkanjem na mjestu. Sreća prati hrabre! Usuditi se živjeti punim plućima i postavljati si ciljeve van zone komforta i sigurnosti.

Sreća prati hrabre. Ne govorim o hrabrosti u istraživanju granica izdržljivosti tijela, uma ili psihe. Govorim o hrabrosti usudite se krenuti putem zova svoje duše. Tko od nas se usuđuje poslušati svoje srce i posvetiti njegovom zovu svoje vrijeme, pažnju, svoj život? Tko se usuđuju živjeti svoju sudbinu u potpunom povjerenju u Boga? To je hrabrost! To je prava hrabrost – raširiti ruke i poletjeti i prihvatiti sebe takvim kakav jest. I zato je potrebna hrabrost.

Već sam po sebi život na Zemlji je čin hrabrosti. Vaša duša je hrabra već samim time da je odlučila živjeti u tijelu. Naravno da svatko je odabrao svoje izazove i njihovu težinu, ali svi ste hrabri već samim činom rođenja u zemaljskom tijelu i morate sebe pohvaliti za to. Hrabar sam! Ja mogu! Tu sam jer ja to mogu! Budi junak svojeg filma i hrabro živi po svojem scenariju. Ti si režiser i glumac. Na tebi je kakav završetak će imati tvoj film. Učini ga što boljim i ne zaboravi uživati.

Sve je već u tebi, u svakom rođenom biću. Svi odgovori na sva pitanja duša već nosi u sebi. Treba samo znati doći do tih odgovora.

Pohranjene su pažljivo u samoj srži čovjeka – u njegovoj Božanskoj iskri. Ona je blistava, mudra, puna ljubavi, prihvaća sve, ne sumnja, zna kamo ide i pruža odgovore na sva pitanja koje čovjek samo može zamisliti. Usmjerava kao svjetionik na putu zvanom život. Pruža srcu utjehu kada je potrebna, grije, štiti od osjećaje samoće, od osjećaja odvojenosti, jer nikad nismo sami.

Nitko i nikad nije sam. Svi smo povezani nevidljivim nitima. Svaka duša na ovom svijetu. Svi smo dio velikog i prekrasnog tkanja, a tvorac tog tkanja je poznat. Svi smo djelići jedne velike slagalice i kao mali dijelovi nismo svjesni cijele slike, njezine veličanstvenosti, smisla koji vodi iz jednog prizora u drugi. Mislimo da smo nevažni, potpuno nevažni komadići razbacani po svijetu. Ali to nije istina. Svaki djelić slike je jednako važan da ona bude potpuna i veličanstvena kakva jest. Svaki djelić je važan jer bez njega slika ne može biti potpuna.

Treba slaviti svoju veličanstvenost, svoj unikatni doprinos u ljepotu svijeta, u njegove blistave boje, u njegov čarobni sjaj. To blještavilo nije moguće bez sjaja Božanske iskre svake duše koja njega tvori.

Otključajte škrinju svoga srca i izvadite skrivenu u njoj iskru – neka zablista, neka vam svakodnevno osvjetljava put, neka vas vodi svojom mudrošću i osipava ljubavlju našeg Stvoritelja.

Putevi su čudni. Putevi koji nas vode do spoznaja i ostvarenja životne svrhe često budu jako zamršeni, kao da prekriveni velom neznanja, zabluda, krivih zaključaka i pokušajima prilagođavanja drugim ljudima. Nisu jasni. Nekima jesu. Ali većina traži sebe i ne može pronaći. Netko čak i ne pokušava, utopljen u prevlast Nižeg Ja i Ega, u puko preživljavanje ili u dokazivanje moći ne ovom svijetu.

Sve je to ljudski. To je dio, neodvojiv dio ljudske prirode. I zato samo najhrabriji se usude pronači i živjeti svoju svrhu, ići svojim, zacrtanim prije rođenja putem. Pronaći načine da se ta svrha ostvari i postane stvarnost, a ne samo mašta, san o nečem velikom. Imaginarne ideje nisu nikom strane, a često odražavaju čežnju duše, duše koja žudi za ispunjenjem. Ali neće svi poći tim putem. Neće svi poći putem zova duše jer je trnovit, pun prepreka i nesigurnosti.

Gdje sam ja? Što radim? Trebam li biti ovdje ili sam propustio svoju životnu priliku za ostvarenjem? Takva pitanja često postavljaju ljudi koji barem pokušavaju pronaći sebe u svijetu punom sablazni i lažnih ciljeva, zamki koje nas privlače svakodnevno, odvlače od nas samih i udaljavaju od Božanskog u nama.

A onda žaljenje, neopraštanje sebi, okrivljavanje drugih. Kao da su oni drugi nas gurnuli na krivi put. Ne može nitko natjerati drugog na silu da krene krivim putem. To je odluka svakog ponaosob. Svaki sam donosi odluku kamo će krenuti, vjerovali ili ne. Svaka osoba svaki dan odlučuje gdje će biti i kako se osjećati. Biramo koja ponašanje je nama prihvatljivo, koga ćemo pustiti u svoj život, koga odbaciti, koga zadržati, kome ćemo se prikloniti, kome ćemo se pokoriti, kome služiti, koga poniziti.

Odluka je svakodnevna. I donosi nju svaka osoba svjesno ili nesvjesno. Na nama je da osvijestimo zašto se tako ponašamo, što je svrha toga, kamo želimo ići i kako ćemo tamo doći. Tko će nam pomoći na našem putu, koga ćemo povesti sa sobom, a koga ostaviti bez žaljenja, jer to nije njegov put.

Ne mogu svi ići istim putem u istom tempu. Naši putevi se razlikuju. I to jako. Odredište svim dušama je isto, ali putevi koji vode do njega itekako se razlikuju. I ne treba prosuđivati druge ljude i njihove odluke. Svaki se kreće svojim putem. Idi svojim putem i pusti druge da idu svojim. Pomogni drugom ako te traži pomoć i traži pomoć ukoliko ti je potrebna. To je sva mudrost putovanja zvanog život.

Svaki će stići na odredište u svoje vrijeme i u svojem tempu. Niste oni koji će određivati čiji put ili način ispravan, a čiji nije. To je između Boga i osobe koja taj put izabrala. Prepusti se Bogu, putuj svoj život. Nasmij se, uživaj u njemu. Znaš tko te čeka na kraju. Svi ćemo stići kući. Svi smo blagoslovljeni povratkom u naš zajednički dom. Nema žurbe, nema ljubomore tko će stići prvi. Svi smo voljeni i prihvaćeni na jednak način. Svi smo Božja djeca. Nema razlike. Svi smo voljeni. Svi ćemo se naći u Njegovom zagrljaju.

Danas oprosti sebi sve zablude koje su te ometale. Koji su ti mutile um i uznemiravale dušu. Oprosti sebi, otvori srce i kreni, kreni prema Izvoru svega i put će ti biti osvijetljen. Pronaći ćeš svoju svrhu. Ne mora to biti nešto veliko. Možda si rođen da pokažeš put drugome, a možda da uzgajaš cvijeće i time raduješ ljude, odgajaš djecu, stvaraš glazbu koja dira dušu. Svatko ima nešto po čemu je prepoznatljiv – veliko je to ili malo. Svaka duša na Zemlji je važna i ima svoju svrhu. I svaka ima priliku osvjetliti živote osoba oko sebe. Samo treba zaviriti u svoje srce i zapitati se – Tko sam? Što ja radim ovdje?