Mnogi su ljudi danas slavili moju prisutnost na Zemlji prije mnogo godina. Prisutan sam i sada, samo ne u fizičkom obliku. Drago mi je da se svijest ljudi širi na više načina. Netko to zove duhovnim putem, a netko ide utabanom stazom konvencionalne religije prihvaćene u području u kojem živi.
Ali nije važno na koji način ti prihvaćaš Božanski izvor i kako ga zoveš. Važno je tko si i što radiš, kako postupaš ovdje i sada, što daješ svijetu, kakva si osoba. Trudiš li se biti bolja osoba? Jesi li svjestan duhovnog testa? Što činiš da svaki dan postaneš bolja verzija sebe? Jesi li uopće svjestan sebe? Kojim putem ideš? Što tražiš? Što radiš na ovom svijetu?
Lako se moliti i tražiti blagoslove i nadati se u ispunjenje želja. Što ti osobno činiš da tvoje želje budu ispunjene? Poduzimaš li nešto ili se samo uzdaš u Božju milost i čekaš da će on ostvariti sve što si naumio? Gdje si ti u tome? Postoji li tvoja slobodna volja? Postoji li namjera? Činiš li išta da ostvariš traženo? Ne možeš se samo oslanjati na svoje želje – moraš nešto poduzeti, napraviti korak. Posijati sjeme, zaliti ga, budno pratiti njegov napredak, štititi ga i voljeti – tek tada možeš očekivati rezultat. A ne samo uzdati se u Boga i čekati da ostvari sve što misliš da ti je potrebno. Nije to tako.
Mnogo sam molitva slušao danas. Mnoštvo njih traže Božju intervenciju i očekuju da bude ostvarena. Vjera puni ljude, ali oduzima im moć djelovanja, moć prosuđivanja i zaključivanja. Uvijek smo uz vas, ali to ne znači da svaka odluka koju donesete mora biti podržana od strane nekog sveca. Rođeni ste na Zemlji da sami donosite odluke, da živite, griješite, krivo prosuđujete, jer upravo to tvori život na Zemlji.
Bit života ovdje nije nepogrešivost. Bit je da živite punim plućima, griješite, ispravljate svoje greške i nastavljate živjeti najbolje što možete. A mi ćemo vam biti podrška. Samo se morate usuditi zapravo živjeti: bez ustručavanja, bez suzdržavanja, bez straha, s punim povjerenjem u život i sve što on nosi. S povjerenjem u Boga i njegovu providnost. I sebe. I spoznaju da sve što radite vodi razvoju duše ukoliko to dopustite.
Život je prekratak za žaljenje. Živite ga punim plućima, ne osvrčući se. Nikad niste sami. Svaki dan uz vas je čitava vojska – podrška iz duhovnog svijeta. Niste nikad ostavljeni. Duhovni svijet je uvijek uz vas, uz svakog od vas. To trebate znati. Tu smo uz vas svaki dan vašeg života i nikad nećemo vas ostaviti.
Sveti Antun je ovdje.
Ne odustaj od traženja svoje istine i svojeg puta. Ne pronađe put svaki kao što misliš. Mnogi odustanu u svojoj potrazi, a mnogi niti krenu na taj put, zaslijepljeni blagama, takozvanim blagama ovog svijeta. Onime što smatrate blagama, a ona to nisu.
“Sva blaga svijeta” – krivo mislite da se nalaze u zlatu, u posjedima. To je krivo. Nalaze se u srcu. Svaki čovjek bi mogao posegnuti za tim blagom da se samo usudi ga potražiti. Tako blizu, a za neke nedostižno daleko. Put do tog blaga ne može se kupiti novcem. Može ga prokrčiti ljubav, ljubav prema bližnjem, ljubav prema sebi, suosjećanje, milost prema svakom božjem stvorenju, poniznost, davanje, posvećenost Bogu. Ali ne samo Bogu u smislu moljenja, čitanja Kurana, Biblije ili Tore. Ljubav prema božjoj kreaciji u svakom njezinom obliku, ljubav prema sebi. I prema sebi u svakom momentu, ne samo kada napravimo nešto što smatramo ispravnim, dobrim, poželjnim, odobrenim, prihvatljivim. Ne. treba voljeti cijelo svoje biće onakvim kakvo ono jest. Onakvo kakvim ga je stvorio Bog. Ne dobro ili loše.
Nema dobrog ili lošeg. Sve su to prosudbe. Ono što sada smatrate lošim, pa i dobrim, nekada je bilo sasvim suprotno. I što sad? Je li Bog pogriješio sada ili u prošla vremena? Ne. Nije pogriješio ni tad, a ni sad. Sve je tako kako treba biti upravo sada. Zato ne procjenjujte. Zavirite u svoja srca i pronađite svjetlost u njima. Radujte se svakom božjem danu i sebi u njemu, svojem doprinosu. Ohrabrite se zasjati punim sjajem. Sjajem svog srca, svoje duše, svoje svrhe.
Jer svako biće ima svrhu. Svako biće – veliko i malo. Dobro ili loše. Jer kao što sam rekao, dobro ili loše ne postoji. Zagrli osobu pored sebe i reci – volim te. Pogledaj u svoj odraz i reci – volim te, volim te, volim te. Ja sam božje biće i tu sam jer me Bog stvorio. Ja sam božanska kreacija i imam svoje mjesto na ovom svijetu. Tu sam. Koje dobro mogu učiniti danas? Koji korak mogu poduzeti danas? Kako mogu služiti danas? Danas sam tu i što mogu učiniti?
Upitaj se čega se bojiš. Što u svojem životu odgađaš do te mjere da ti onemogućuje protok energije u tijelu i stvara u njemu blokade. Odgađanjem problemi ne nestaju. Samo nastaju nove, koji će se nagomilati i stvoriti nove blokade. I tako u krug. Pokreni se. Suoči se sa svojim strahovima i bolima. Osjeti ih, prigrli, otpusti, zatraži pomoć. Pruži ruku drugome tko ima isti problem i vidjet ćeš kako će se tvoj svijet, naš svijet promijeniti nabolje.
Neće biti ratova ukoliko ljudi se neće bojati otvoriti srce i pružiti ga drugome, kao na dlanu, kao dar. Dar svijetu. Bog je u tebi i u svakom od nas. Bog je istina, Bog je početak i kraj svega. On stvara. Stvaratelj svih bića na ovoj zemlji među nama je. Prisutan u svemu. U svakom živom i neživom biću. I pun ljubavi. Prema svakom svojem stvorenju podjednako.
Zato nema smisla u natjecanju za njegovu ljubav, u dokazivanju tko ga više voli, jer on voli sve podjednako. Bez iznimke. Tako svijet funkcionira. Božji svijet. Duhovni svijet i materijalni. Nema smisla u natjecanju za njegovu naklonost ili ubijanju u njegovo ime. To neće donijeti mir. Mir se ne nalazi u rukama pobjednika. Mir se nalazi u srcima pravednika. A biti pravednik ne znači ubijati u ime Boga. Biti pravednik znaći oprostiti svima i svakome, pa i sebi zablude, dopustiti različitost, prihvatiti ideju da Bog je u svakome od nas, baš svakome, u svakom živom biću.
